Banica – baš onako kako bi baba rekla

Zadam ja sebi pre par godina izazov, banica sa korama razvučenim na čaršafu. Teoretski sve to znam ali praksa tanka, skoro nikakva. Osim muvanja oko stola dok je baba to radila, bilo šta osim gledanja ne mogu da pripišem sebi kao iskustvo. Nađem na internetu par recepata, sastojke imam, veliki sto i čaršaf imam, tepsiju imam,  i sva bitna zaključim da sam spremna.

 

Pade mi u jednom momentu na pamet, kako bi to izgledalo kad bih mesila uz instrukcije moje babe. Sigurno ovako nekako:

 

Oooo babino… rešilo da mesi banicu?

 

Da baba, evo ja sve pripremila.

 

Jel’ si prosejala brašno?

 

Šta ima da sejem, to bre sve lepo fabrički upakovano.

 

Lepo upakovano u tanku ’artiju? Ko zna gde im je stajalo i kad su ga pakovali. ’Ajde prosej ti to blago babi. Gde ti je sito?

 

Baba, ja nemam sito.

 

Levom rukom čovek da se prekrsti. ’Oće kuću da kući a nema sito.

 

Imam veliku cediljku za supu, može to?

 

E da vidim i to, kako se brašno seje kroz cediljku za supu, pa da mi nije žao da mrem. A kad si te nokte nalepila? Nemoj da ti to pootpada u testo.

 

Baba nisam lepila nokte, to su moji i neće da upadnu u testo.

 

Kol’ko ovde imaš brašna, nema ni kilo, uuuu ala ćete da se najedete.

 

Pa baba, ne radim ja u pekari i za prvi put dosta.

 

’Ajde, sipaj vodu, mlaka neka bude, i so dodaj, ne sme testo da ti bude ni tvrdo ni meko, ako treba dodaj još brašna ali to pod rukom osetiš dal’ je dobro.

 

 

Šta da osetim kad pravim prvi put?

 

E, pa vidiš da je dobro, ne lepi ti se za vanglu. Stavi krpu odozgo i pusti testo da ti odstoji malo pa ga posle podeli ga na na tri, četri loptice. I daj mast da ih posle premažemo.

 

Ali u receptu piše da treba uljem da se premažu.

 

Zejtin se meće u zimnicu, na banicu se stavlja mast. ’Ajde namaži to i stavi odozgo neki najlon da se ne osuše krajevi. Kako ti ono zoveš, providna folija?

 

 

… Nakon sat vremena…

 

A šta ti je ovo, na ovome ćeš da razlačiš? Mnogo bre ovo tanko.

 

Pa nemam deblji čaršaf.

 

Ej kuku meni, eno pun šifonjer, čašafa kakvih ’oćeš. Bolje kad je malo deblji ali ajd’ može i ovaj. Pospi malo brašna po čaršafu. I polako, prvo razvlači od sredine pa posle krajeve. Nemoj to testo da vučeš na silu.

 

Baba, vidi koliki je sto, kad ću da razvučem ovoliku koru?

 

Nema da se žuri, kad se mesi banica to ti je pos’o.

 

 

Evo puklo mi testo.

 

Dobro, mora malo i da pukne, nemoj tu više da ga vučeš. Te krajke da isečeš pa i od njih koru posle napravi. Izmrvi sad sir i sipaj malo masti. E sad motaj.

 

Šta ću ako mi se zbrčka kora?

 

Neće da se zbrčka, samo digni taj kraj. E dobro, ajd zamotaj je. Jesi podmazala tepsiju?

 

 

Nisam, stavila sam papir za pečenje.

 

More daj mast i lepo namaži celu tepsiju. I nemoj vatra da ti bude mnogo jaka.

 

Dvesta stepeni, to je to.

 

Ne razumem ti se ja u te dugmiće, tvoj je šporet, poznaješ ga.

 

Koliko treba da je pečem?

 

 

Pola sata joj je dosta, ako nije rumena ostavi još malo. Kad je izvadiš poprskaj malo vodom i stavi krpu odozgo.

 

Baba, vidi kakva je. Uuu što miriše. A? Ispade ovo kako treba?

 

A što da ne ispadne kad znaš kako se pravi. I nemoj da se brukaš, idi na vašar i kupi sito.

 

Sastojci za testo:

600 gr brašna, 350 ml vode, kašičica soli.

 

Fil:

Tvrdi sir i istopljena mast.

 

Najvažniji sastojak:

Strpljenje.

 

Iz mog kredenca,

Biljana

 

Fotografije: D.N.

Napiši komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zdravo

Biljanin kredenac

Zdravo svima!

Zovem se Biljana. Dobrodošli u moj kredenac, mesto gde se čuvaju uspomene

postanimo prijatelji

Zaprati me na društvenim mrežama